Kolumna guvernera Borisa Vujčića u magazinu Business Outlook/Jutarnji list objavljena je 12. prosinca 2024.

Premda rođen u 19. stoljeću, francuski svećenik i znanstvenik Pierre Teilhard de Chardin i više je nego aktualan sa svojom izjavom da budućnost pripada onima koji sljedećoj generaciji daju razlog za nadu. Gdje god da se danas okrenemo, bila to aktualna političko-vojna situacija u svijetu, klimatske promjene ili nagla široka primjena tehnologije umjetne inteligencije - da nabrojim samo neke od modernih izazova - svi, a ne samo mladi, u velikoj su potrazi za uporištem koje bi im pružilo nadu u bolju budućnost. Ni financijski svijet nije iznimka; osim što svi žele imati dovoljno novca, žele ga moći koristiti bez prepreke, prekida i zastoja. A plaćanja žele obavljati praktično, brzo i pouzdano, uz uvjerenje da su podaci koje dijele u digitalnoj sferi maksimalno zaštićeni kao njihovi, vlastiti, osobni podaci.

I zato je jedan od osobito važnih poteza za kvalitetniju financijsku budućnost i projekt digitalnog eura Eurosustava, a koji čini Europska središnja banka (ESB) i nacionalne središnje banke država članica europodručja. Digitalni euro odgovor je na sve veću potražnju za sigurnim i pouzdanim elektroničkim plaćanjima u Europi. Prije 25 godina građani su, kao što je to istaknuo Piero Cipollone, predsjednik radne skupine Eurosustava za digitalni euro, prepoznali važnost eura kao zajedničke valute, no, kako je utvrdio, dok je euro povezao Europu putem jedne valute, sustav digitalnih plaćanja ostao je fragmentiran i ovisan o nekoliko dominantnih pružatelja usluga, sa sjedištima izvan Europe. Trenutačno ne postoji jedinstveno europsko digitalno platno sredstvo koje bi, na jednak način i uz jednake uvjete, zadovoljilo potrebe suvremenog potrošača te funkcioniralo diljem Europe za plaćanja u eurima. Euro putuje platnim mrežama velikih tehnoloških kompanija sa sjedištima izvan Europe, i to bilo da je riječ o karticama ili elektroničkim novčanicima u našim mobitelima u kojima se nalaze te iste kartice. To nas čini ranjivima na ograničenja u dostupnosti tih usluga, daje nam slabiju pregovaračku moć i naposljetku je razvilo svijest o potrebi da 25 godina nakon uspostave zajedničke valute uspostavimo digitalnu platnu mrežu koja će biti zajednička, europska. Neki bi ovo naše nastojanje nazvali strateškom autonomijom, a mi ćemo ga nazvati digitalnim eurom.

No, već sam spomen digitalnog eura, u različitim situacijama, izaziva niz pitanja, ali i izraz nepovjerenja jednog dijela javnosti. Oni najglasniji, a nedovoljno upućeni, vidjet će u digitalnom euru nedemokratski projekt uspostave monetarnog orvelovskog “velikog brata” čiji je glavni cilj kontrola građana. U vremenu velikog nepovjerenja u institucije takva će kvalifikacija ovog projekta, nažalost, naići na interes i podršku dijela javnosti. Ipak, razlozi za pokretanje digitalnog eura tako su snažni i razložni da mi nimalo ne dvojimo u njegovu opravdanost, a sigurni smo i da će to u konačnici prepoznati i građani eurozone i Europske unije, kao i većina njihovih demokratski izabranih predstavnika. Radi se o velikom pothvatu političkih institucija Europske unije te Eurosustava, iza kojih stoji gotovo pola milijarde građana Europske unije. Naime, jedna od institucija Europske unije - Europska komisija - u lipnju 2023. predstavila je nacrt zakona o digitalnom euru, koji će druge dvije institucije Europske unije - Vijeće Europske unije i Europski parlament, a potonji kao predstavničko tijelo svih građana Europske unije - usvojiti nakon finalnog usuglašavanja teksta.

Digitalni euro, kao digitalni novac Eurosustava, donosi iznimno praktično rješenje za mnoge izazove. On je zamišljen kao digitalna verzija gotovine, dostupan svima u europodručju putem aplikacije, kartice ili nekog trećeg prikladnog medija, bez dodatnih troškova za potrošače. Za građane bi njegovo korištenje bilo besplatno - ne bi se naplaćivala naknada. Istovremeno će, temeljem novih tehnoloških rješenja, jamčiti najveću moguću zaštitu privatnosti, pouzdanosti i sigurnosti. Privatnost će osobito biti zaštićena prilikom korištenja digitalnog eura u izvanmrežnom (offline) sustavu rada kojom prilikom nitko osim platitelja i primatelja plaćanja neće moći saznati identitet platnih stranaka. Naime, tamo gdje ne bude interneta, bilo zbog udaljenosti, privremene zagušenosti mreže ili nekog trećeg razloga, moći će se plaćati aplikacijom digitalnog eura, odnosno slati sredstva fizičkim prislanjanjem platnih uređaja jedan uz drugi.

Iako će digitalni euro s gotovinom dijeliti većinu važnih obilježja, nije predviđeno da bude zamjena za gotovinu, nego tek njezina digitalna varijanta. Gotovina ostaje jednako važno sredstvo plaćanja te će se, voljom izabranih predstavnika građana u Europskom parlamentu, propisati i zaštititi kao zakonsko sredstvo plaćanja, dostupno uvijek i svima te univerzalno prihvatljivo. Za trgovce, osobito manje poduzetnike, digitalni euro, pak, donosi značajne uštede i povećava stabilnost poslovanja - predviđeno je da se za njih ograniče naknade za prihvaćanje kao sredstva plaćanja, smanji nejednakost troška usluge i na taj način poveća profitabilnost.

Što slijedi?

Projekt digitalnog eura trenutačno je u fazi pripreme, koja uključuje razvoj tehničke infrastrukture, zakonodavnog okvira i istraživanje korisničkih preferencija. Do kraja 2025. godine ESB će donijeti odluku o prelasku na sljedeću fazu, ali konačno uvođenje ovisit će o ishodu demokratskog procesa u Europskom parlamentu.

Tehnološki napredak i digitalne inovacije imaju ponekad i svoje loše strane. To, međutim, nije razlog da digitalne inovacije ne koristimo za dobrobit svih nas. Ova inicijativa, konačno, nije samo tehnološki iskorak nego i simbol europske solidarnosti i inovativnosti. Digitalni euro može postati temelj na kojem će se graditi otporniji, sigurniji, uključiviji i konkurentniji financijski sustav za našu i sljedeće generacije.

Kolumna je dostupna na internetskoj stranici Jutarnjeg lista.