Sve očitije posljedice klimatskih promjena nisu samo ubrzale razvoj klimatologije, već i transformaciju drugih disciplina, pa tako i ekonomije i središnjeg bankarstva. Blog zamjenice guvernera HNB-a Sandre Švaljek nije samo kratak pregled razloga zbog kojih su i središnje banke počele poduzimati aktivnosti u borbi protiv klimatskih promjena, već i objašnjenje zašto taj pristup nema alternativu. Početak klimatskih aktivnosti središnjih banaka seže u 2015.; tadašnji guverner Bank of England, Mark Carney, upozorio je financijske institucije da bi njihova usredotočenost na kratki i srednji rok u kojemu ne mogu uočiti okolišnu i društvenu tragediju na pomolu mogla dovesti u pitanje i financijsku stabilnost i dugoročni gospodarski prosperitet. Guverner Boris Vujčić ranije je iste godine na međunarodnom skupu u Šangaju održao izlaganje o europskom pogledu na ozelenjivanje gospodarskih i financijskih sustava. U početku su središnje banke pretežito bile usredotočene na moguće učinke klimatskih promjena na financijsku stabilnost, a tek je relativno nedavno utjecaju klime i okoliša na cijene posvećena veća pozornost. Činjenica da klimatske promjene putem različitih kanala izravnog i posrednog utjecaja mogu djelovati na pojedine cijene ili dinamiku opće razine cijena navela je središnje banke da zaključe da se, neovisno o tome je li im zakon u nadležnost stavio borbu protiv njih, klimatskim promjenama moraju baviti kako bi uspješno obavljale temeljnu zadaću koja im je povjerena – očuvanje stabilnosti cijena.

Isabel Schnabel, članica Izvršnog odbora ESB-a 2022., imenovala je u govoru s početka 2022. tri vrste inflacije inducirane klimatskim promjenama i klimatskom tranzicijom kao "climateflation", tj. porast cijena pod utjecajem klimatskih ekstremnih događaja, "fossilflation", porast cijena fosilnih goriva zbog uvođenja poreza na ugljik i "greenflation", porast cijena zbog troškova prilagodbe klimatskim promjenama. Dakle, recentna je inflacija, zbog vrste dobara čije su cijene inicijalno porasle (energenti) bila pokazna vježba inflacije kakvu bi mogla uzrokovati neuredna klimatska tranzicija. To je bio dodatni razlog da se središnje banke posvete utjecaju klimatskih tranzicijskih rizika na kretanje cijena.

"Središnje banke prihvatile su izazov i u manje od deset godina znatno unaprijedile svoje razumijevanje utjecaja klime na gospodarska kretanja, osobito ona koja se mogu odraziti na stabilnost cijena i stabilnost financijskog sustava. Takva predanost budi blagi optimizam da bi i u doba klimatske tranzicije središnje banke mogle pravodobnim reakcijama očuvati stabilnost cijena i tako pridonijeti gospodarskom prosperitetu i blagostanju", zaključuje u svojem blogu Sandra Švaljek, zamjenica guvernera HNB-a.

Prijelomna 2015. i rast zabrinutosti

Istraživanje provedeno 2008. godine u SAD-u segmentiralo je američku javnost prema stavovima u vezi s klimatskim promjenama i ocjenama nužnosti aktivne borbe protiv njih. Pokazalo se da je javnost moguće podijeliti u šest koherentnih skupina – uznemirene, zabrinute, oprezne, nezainteresirane, sumnjičave i prezrive.^[1] Yaleov Program komuniciranja o klimatskim promjenama od 2012. dva puta godišnje na reprezentativnom uzorku provodi istraživanje u kojemu prati promjene u strukturi stanovništva glede pripadnosti tim skupinama javnosti. Na osnovi rezultata može se uočiti da se u SAD-u od 2012. do 2022. udio uznemirenih udvostručio i porastao s 12 na 26 posto te da se zbrojeni udio uznemirenih i zabrinutih znatno povećao, s 38 na 53 posto.^[2]

U zemljama Europske unije ne postoje istraživanja koja bi sustavno pratila kretanje udjela stanovništva zabrinutog za klimu i okoliš.^[3] No, pretpostavlja se da je to kretanje slično onome u SAD-u budući da ankete pokazuju da je između 2008. i 2021. udio stanovnika Europske unije koji smatraju da su klimatske promjene ozbiljan problem porastao sa 62 na 93 posto.^[4] Uz evidentno jačanje svijesti stanovništva o klimatskim promjenama i rizicima koje one nose, sasvim je razumljivo da i središnje banke većine zemalja u posljednjih desetak godina postaju sve uznemirenije i zabrinutije jer shvaćaju da gospodarstva i financijski sustavi ne mogu ostati izolirani od sve očitijih poremećaja u prirodnom okolišu, a koji su uglavnom uzrokovani ljudskom aktivnošću.

Početak klimatskih aktivnosti središnjih banaka, tako i Hrvatske narodne banke, vjerojatno je najtočnije smjestiti u 2015. godinu. Inspirirane, možda, i Nobelovom nagradom za mir dodijeljenom 2007. Međuvladinu panelu za klimatske promjene i Alu Goreu jr. za njegov klimatski angažman, neke su se središnje banke za tu temu zainteresirale i nešto ranije, pokrenule prva istraživanja ekonomskih, okolišnih i društvenih posljedica klimatskih promjena (npr. Bank of Greece, 2009.) te objavile nekoliko utjecajnih govora.^[5] No, te su aktivnosti bile sporadične, atomizirane i sve do 2015. nisu imale potencijal širenja na druge središnje banke i ugrađivanja razmatranja o klimi u njihove ključne funkcije.

U rujnu te godine Mark Carney, tadašnji guverner Bank of England, u svojem je govoru pred londonskim Lloyd'som odgovorio na poziv ministara financija skupine G20 da se i financijski sektor uključi u borbu protiv klimatskih promjena.^[6] Carney je uputio apel financijskim institucijama da pogledaju dalje u budućnost i da prošire svoje horizonte. Upozorio ih je da bi njihova usredotočenost na kratki i srednji rok u kojemu ne mogu uočiti okolišnu i društvenu tragediju na pomolu mogla dovesti u pitanje i financijsku stabilnost i dugoročni gospodarski prosperitet. Bila je to izvrsna uvertira u UN-ovu Konferenciju o klimatskim promjenama COP 21 održanu dva mjeseca nakon toga u Parizu, na kojoj se 195 članica UN-a usuglasilo o donošenju tzv. Pariškog sporazuma. Osim na zadržavanje porasta globalne temperature znatno ispod 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, njime su se zemlje koje su kasnije ratificirale ovaj sporazum obvezale da će osigurati financijska sredstva potrebna za snižavanje emisija stakleničkih plinova i klimatski otporan razvoj.^[7] Time su sve financijske institucije dobile prilično eksplicitan zadatak da daju doprinos borbi protiv klimatskih promjena.

Hrvatska narodna banka nije ostala po strani tih događanja niti je pokazala sumnju što se tiče potrebe uključivanja financijskih institucija, središnjih banaka i regulatora u borbu protiv klimatskih promjena. Guverner Boris Vujčić već je u svibnju te iste 2015. godine na 33. sastanku Kluba guvernera središnjih banaka Azije, crnomorskih i balkanskih zemalja u Šangaju održao izlaganje o europskom pogledu na ozelenjivanje gospodarskih i financijskih sustava. Pritom su njegove poruke bile nijansu avangardnije od tada uvriježenih stajališta – naglasio je da Sporazum Basel III zahtijeva od banaka da ocjenjuju izloženost kreditnih portfelja i vlastitog poslovanja okolišnim rizicima, no upozorio da se mogućnosti koje takav zahtjev otvara ne iskorištavaju u potpunosti. Ocijenio je da se instrumenti monetarne politike mogu prilagoditi kako bi dali doprinos ozelenjivanju financija u mjeri u kojoj ta prilagodba ne dovodi u pitanje osnovne ciljeve djelovanja središnjih banaka, odnosno stabilnost cijena i financijsku stabilnost. U skladu s tadašnjim gledištem, ustvrdio je, međutim, da ni Fed ni ESB nemaju zakonsku obvezu voditi računa o okolišnim rizicima.

Okvir za snalaženje u klimatskim rizicima

Od 2015. godine naovamo središnje banke poduzele su iznimne intelektualne napore kako bi što bolje shvatile mehanizme nastanka klimatskih promjena, uronile u svijet podataka o vremenu, klimi i emisijama stakleničkih plinova, razumjele kako se izrađuju i kako se tumače klimatske projekcije te izolirale utjecaj klimatskih promjena na gospodarska kretanja i financijski sustav. Nastojeći unijeti čvrstu strukturu u svoje istraživačko i operativno bavljenje klimom, pošle su od toga da klimatske promjene izazivaju dvije vrste rizika, fizičke i tranzicijske. Prvi su posljedica fizičkih manifestacija klimatskih promjena – npr. suša, poplava, požara, olujnih nevremena, toplinskih valova ili jednostavno kontinuirano viših temperatura, a drugi nastaju zbog toga što vlade, poduzeća i potrošači poduzimaju aktivnosti i mijenjaju svoje ponašanje kako bi suzbili klimatske promjene ili ublažili njihov utjecaj na blagostanje. Obje se vrste rizika putem brojnih kanala prenose na ekonomske veličine bilo time što izazivaju kratkotrajne šokove na strani ponude ili potražnje bilo time što dugoročno i predvidivo djeluju na proizvodnost i gospodarski rast.^[8]


 

Polazeći od svojih zakonskih ovlasti, središnje su banke u početku bile dominantno usredotočene na potencijalne učinke klimatskih promjena na financijsku stabilnost te mjere iz područja bonitetne supervizije i makrobonitetne politike koje bi mogle potaknuti banke da ispravno ocijene klimatske rizike u svojim bilancama i tako očuvaju financijsku stabilnost u uvjetima klimatskih promjena. Iako se u izvještajima središnjih banaka i Mreže za ozelenjivanje financijskih sustava (NGFS) kao i u akademskim člancima navodilo kako rizici povezani s klimom mogu imati utjecaja na inflaciju, relativne cijene, predvidivost kretanja cijena i inflacijska očekivanja^[9], tek je relativno nedavno utjecaju klime i okoliša na cijene posvećena veća pozornost. Činjenica da klimatske promjene, kako se pokazuje, mogu putem različitih kanala izravnog i posrednog utjecaja djelovati na pojedine cijene ili dinamiku opće razine cijena navela je središnje banke da zaključe da se, neovisno o tome je li im zakon u nadležnost stavio borbu protiv njih, klimatskim promjenama moraju baviti kako bi uspješno obavljale temeljnu zadaću koja im je povjerena – očuvanje stabilnosti cijena.^[10]

Utjecaj klime na stabilnost cijena napokon u fokusu središnjih banaka

Pretpostavlja se da je utjecaj klime na cijene upravo u posljednjih nekoliko godina došao u fokus središnjih banaka zbog nekoliko razloga. Kao prvo, u tim su godinama prosječne globalne temperature dosezale povijesne rekorde, što je dovelo do brojnih ekstremnih i do tada nezabilježenih vremenskih događaja sa znatnim štetama, ljudskim žrtvama, padom prinosa i poremećajima u opskrbi poljoprivrednim proizvodima.^[11] Postalo je očito da klimatske promjene nisu stvar daleke budućnosti nego sadašnjosti. Cijena odgađanja suočavanja s klimatskim promjenama mogla bi stoga postati previsoka. Kao drugo, posljednji izvještaji IPCC-a o tome kako unatoč određenim naporima nastavljaju povećavati koncentracije stakleničkih plinova, a prosječna globalna temperatura i dalje raste, zadobili su pozornost medija koji su prenosili njihovu poruku o nužnosti hitnog djelovanja vlada, organizacija civilnog društva i poslovnog sektora.^[12] Izdašno financiranje javnih ulaganja i potpore privatnim ulaganjima u klimatsku tranziciju te ubrzan razvoj novih tehnologija nadahnuti takvim izvještajima mogli bi dovesti do strukturnih promjena s nezanemarivim učincima na cijene i prirodnu kamatnu stopu.^[13] Treće, pandemija bolesti COVID-19 pokazala je da su gospodarski i financijski sustavi itekako izloženi rizicima nastalima izvan sfere ekonomije, a koji zbog globalizacije imaju potencijal širenja na sva ili na većinu svjetskih gospodarstava. Klimatski rizici nedvojbeno pripadaju takvim rizicima. Oni, kao i reakcije nositelja politika na njih, mogu biti dodatan izvor promjene razine i kolebljivosti cijena.^[14] Konačno, recentna je inflacijska epizoda pokazala da inflacija nije ekonomski problem koji pripada prošlosti i oživjela strah od neobuzdanog rasta cijena i njegovih razornih posljedica. To je ponukalo središnje banke da steknu što jasniju predodžbu o tome mogu li i klimatske promjene biti jedan od okidača rasta cijena u budućnosti.

Zahvaljujući brojnim istraživanjima, danas znamo znatno više o mehanizmima i mogućem smjeru utjecaja klimatskih promjena na cijene nego prije samo nekoliko godina. No, kao u poznatoj frazi koja je sublimirala koncepte neizvjesnosti i rizika – osim onoga što znamo da znamo, postoji mnogo onoga što znamo da nam je nepoznato ili oko čega nismo potpuno sigurni, a sasvim sigurno i puno toga što i ne znamo da nam je ostalo nepoznato.

Istraživanje utjecaja klimatskih promjena na cijene počelo je rasvjetljavanjem utjecaja fizičkih klimatskih rizika, odnosno vremenskih nepogoda na inflaciju. Europska središnja banka prvo je istraživanje o toj temi objavila već u studenome 2016. Njegovi su nalazi pokazali da utjecaj vremenskih šokova na inflaciju ovisi o stupnju razvoja zemlje u kojoj se događaju, pri čemu je utjecaj na porast cijena snažniji u slabije razvijenim zemljama u kojima poljoprivreda osigurava prehranu stanovništva i ujedno je glavni izvor prihoda te koje često imaju manje resursa za suočavanje s prirodnim katastrofama.^[15] Također, utjecaj ovisi i o vrsti nepogode, pa suše mogu na cijene hrane djelovati u višegodišnjem razdoblju, dok je utjecaj poplava i olujnih nevremena kratkotrajan i slab. Heterogeni utjecaj – što se tiče smjera, ali i intenziteta – potvrdio se i u nedavnom istraživanju šoka porasta i varijabilnosti temperature u četiri europske zemlje, a pokazalo se i da utjecaj ovisi o godišnjem dobu u kojemu se događa porast ili povećanje varijabilnosti.^[16] Heterogenost utjecaja proizlazi iz različitih kanala preko kojih više temperature ili temperaturne oscilacije djeluju na mjeru inflacije – u nekim zemljama i nekim godišnjim dobima vremenske prilike djeluju npr. na ponudu poljoprivrednih proizvoda, u nekima na potražnju za energijom ili ponudu energije, a djelovanjem na proizvodnost rada mogu mijenjati i ponudu određenih usluga. Složenost mehanizma izravnog utjecaja vremena na cijene određenih skupina proizvoda (prije svega hrane i energije) i na cijenu usluga (ilustriranu na slici) dodatno pojačava neizravno djelovanje cijena tih proizvoda i usluga na cijene drugih proizvoda i usluga, zbog čega je izrazito teško predvidjeti konačan učinak ekstremnih vremenskih događaja na opću razinu cijena i njezino kretanje.


Po uzoru na: Ciccarelli, Kuik i Hernández (2023.)

Nedavno je u publikacijama HNB-a objavljen rad Tihane Škrinjarić koji je ujedno prvi istraživački doprinos Hrvatske narodne banke ocjeni utjecaja fizičkih klimatskih rizika na cijene u Hrvatskoj.^[17] U radu se pokazuje da među vremenskim ekstremima najsnažniji utjecaj na inflaciju u nas imaju suše koje dovode do trajnijeg porasta cijena. Iako se ne nalazi statistički značajan utjecaj šoka izrazitih vrućina na inflaciju, ocjenjuje se da bi taj utjecaj mogao biti negativan, a što bi moglo upućivati na to da vrućine dominantno na cijene djeluju putem smanjenja potražnje. Takav se nalaz podudara s nalazima empirijskog istraživanja Filippa Natolija iz talijanske središnje banke, provedenog na osnovi dnevnih meteoroloških podataka za SAD od 1970. naovamo. Rezultati tog istraživanja pokazali su da efekti na strani potražnje dominantno utječu na reakciju ključnih ekonomskih varijabla na neočekivane temperature, no i da pad indeksa potrošačkih cijena i pad BDP-a uzrokuju i iznimno topli i iznimno hladni dani.^[18]

Veze između tranzicijskih klimatskih rizika i cijena još je teže ocijeniti jer tranzicijski klimatski rizici u sebi sadržavaju mnoge reakcije gospodarskih subjekata na klimatske promjene koje su potpuno nepredvidive, od mjera koje donose nositelji klimatske politike, preko investicija privatnog i javnog sektora radi razvoja novih tehnologija s ciljem suzbijanja emisija stakleničkih plinova i obrane od šteta uzrokovanih klimatskim promjenama, do promjene preferencija potrošača. Dodatni element klimatskih rizika jest i sama neizvjesnost koju uzrokuju sve te promjene i koja također može utjecati na cijene. Zbog kompleksnosti, ocjena utjecaja tranzicijskih klimatskih rizika na cijene provodi se najčešće postupno, ocjenom pojedinačnih međuovisnosti i uz mnoge pretpostavke i pojednostavnjenja. Najviše istraživanja dosad se bavilo modeliranjem veze između cijena i uvođenja poreza na ugljik kao glavnog instrumenta klimatske politike, odnosno veze između cijena i dodatnih investicija potaknutih klimatskom tranzicijom, dok se o vezama između cijena i drugih sastavnica klimatskih rizika još uvijek malo zna.

Interes za utjecaj tranzicijskih klimatskih rizika na cijene osjetno se povećao od nedavnog oživljavanja inflacije. Iako je bilo općepoznato da bi osnovna mjera klimatske politike mogao i trebao biti porez na ugljik koji bi znatno opteretio cijene fosilnih goriva i tako potaknuo prelazak na gorivo iz obnovljivih izvora, prethodno se pretpostavljalo da bi utjecaj uvođenja takvog poreza na opću razinu cijena mogao biti umjeren i jednokratan pa središnje banke na njega ne bi trebale reagirati.^[19] Preliminarna istraživanja ESB-a pokazivala su da u scenariju tzv. uredne klimatske tranzicije, u kojima vlade postupno i predvidivo povećavaju porez na ugljik, a tehnologije se polako transformiraju, nema znatnog utjecaja tranzicijskih rizika na cijene i output. U scenariju tzv. neuredne, nagle tranzicije skok cijena energije dovodi do blagog porasta opće razine cijena u odnosu na osnovni scenarij, no slab intenzitet i kratko trajanje tog efekta rezultira zaključkom da bi reakcija središnje banke na takav rast cijena samo nepotrebno usporila gospodarsku aktivnost. Pretpandemijske studije naglašavaju djelovanje sila koje bi mogle dovoditi do pada prirodne kamatne stope, što bi zbog dosizanja donje granice kamatnih stopa moglo zahtijevati primjenu nestandardnih mjera monetarne politike.^{[20] [21]}

Pojavom inflacije u postpandemijskom razdoblju i osobito nakon invazije Rusije na Ukrajinu dolazi do određenog zaokreta i u očekivanjima glede efekta klimatske tranzicije na cijene, a taj zaokret pospješio je utjecajan govor Isabel Schnabel iz siječnja 2022. U tom govoru ona naglašava kako bi klimatske politike mogle dovesti do trajnijeg porasta cijena energenata i njihova ugrađivanja u opću razinu cijena. Zaključuje da bi zelena tranzicija mogla narušiti stabilnost cijena u mjeri koju središnje banke ne mogu tolerirati, i zbog trajanja i zbog intenziteta.^[22] Potom, u govoru iz ožujka 2022. Schnabel razrađuje tu temu, imenujući tri vrste inflacije inducirane klimatskim promjenama i klimatskom tranzicijom kao climateflation, tj. porast cijena pod utjecajem klimatskih ekstremnih događaja, fossilflation, porast cijena fosilnih goriva zbog uvođenja poreza na ugljik i greenflation, porast cijena zbog troškova prilagodbe klimatskim promjenama.^[23] Iz tih govora vidljivo je da je recentna inflacija, zbog vrste dobara čije su cijene inicijalno porasle (energenti) bila pokazna vježba inflacije kakvu bi mogla uzrokovati neuredna klimatska tranzicija. Bio je to dodatan razlog da se središnje banke posvete utjecaju klimatskih tranzicijskih rizika na kretanje cijena.

Želeći dobiti dublji i razrađeniji uvid u moguće djelovanje klimatske tranzicije na kretanje cijena, istraživači iz Banque de France u ožujku ove godine objavili su procjene smjera utjecaja tranzicijskih šokova na cijene i gospodarsku aktivnost u četiri različita tranzicijska scenarija (vidi sliku).^[24] Ti su scenariji izabrani s namjerom da ilustriraju osnovna obilježja iznenadnih, ali jednako mogućih klimatskih tranzicija koje mogu izazvati znatne efekte na gospodarsku aktivnost i cijene. U ovisnosti o tipu scenarija, istraživači iz Banque de France pokazuju da klimatska tranzicija može rezultirati sasvim različitim posljedicama – od naglog porasta inflacije i usporavanja gospodarskog rasta do pada inflacije i ubrzavanja rasta. Sa stajališta monetarne politike važna je poruka ovog istraživanja da se najveći pritisak na porast cijena može očekivati u slučaju zakašnjelog i neočekivano naglog podizanja cijene ugljika kao i u slučaju presporog prelaska na zelene tehnologije, dok oklijevanje s politikom tranzicije može pojačati kolebljivost inflacije i rasta.


 

Analiza tranzicijskih scenarija provedena u Banque de France pomirila je i objedinila prethodna razmišljanja o mogućim ekonomskim efektima tranzicije. Pokazala je da u različitim varijantama i kombinacijama šokova oni mogu biti neznatni i veliki, pozitivni i negativni za gospodarski rast, da mogu rezultirati privremenim, ali i trajnim pritiscima na inflaciju te da ti pritisci mogu djelovati u oba smjera. Iako bi bilo lakše kada bi izvjesnost glede učinaka tranzicije bila veća, na kraju ipak nije neophodno znati točan efekt tranzicije, već je važno proniknuti u mehanizme koje ona pokreće i tako utječe na ekonomske veličine.

Sve očitije posljedice klimatskih promjena nisu samo ubrzale razvoj klimatologije, već i transformaciju drugih disciplina, pa tako i ekonomije i središnjeg bankarstva. Središnje banke prihvatile su izazov i u manje od deset godina znatno unaprijedile svoje razumijevanje utjecaja klime na gospodarska kretanja, osobito ona koja se mogu odraziti na stabilnost cijena i stabilnost financijskog sustava. Takva predanost budi blagi optimizam da bi i u doba klimatske tranzicije središnje banke mogle pravodobnim reakcijama očuvati stabilnost cijena i tako pridonijeti gospodarskom prosperitetu i blagostanju.

1. Maibach, E. W., Leiserowitz, A., Roser-Renouf, C. i Mertz, C. K. (2011.): Identifying Like-Minded Audiences for Global Warming Public Engagement Campaigns: An Audience Segmentation Analysis and Tool Development, PLoS ONE 6(3): e17571. doi:10.1371/journal.pone.0017571 ↑

2. Vidi: https://climatecommunication.yale.edu/about/projects/global-warmings-six-americas/. ↑

3. Usporedivo istraživanje za europske države, Izrael i Rusiju provedeno je na osnovi podataka iz Europskoga društvenog istraživanja za 2016. i podijelilo je stanovništvo 23 promatrane zemlje na 18% angažiranih, 18% pesimističnih, 42% indiferentnih i 21% sumnjičavih. Vidi: Ondřej Kácha, Jáchym Vintr, Cameron Brick, Four Europes: Climate change beliefs and attitudes predict behavior and policy preferences using a latent class analysis on 23 countries, Journal of Environmental Psychology, Volume 81, 2022, 101815, doi.org/10.1016/j.jenvp.2022.101815. ↑

4. Vidi: https://climate.ec.europa.eu/citizens/citizen-support-climate-action_en#previous-surveys. ↑

5. Arseneau D. M., Drexler, A. i Osada, M. (2022.): Central Bank Communication about Climate Change, Finance and Economics Discussion Series 2022-031, Washington: Board of Governors of the Federal Reserve System, doi/10.17016/FEDS.2022.031 ↑

6. Carney, M. (2015.): Breaking the tragedy of the horizon – climate change and financial stability, https://www.bankofengland.co.uk/speech/2015/breaking-the-tragedy-of-the-horizon-climate-change-and-financial-stability ↑

7. O Pariškom sporazumu vidi na: https://unfccc.int/process-and-meetings/the-paris-agreement. ↑

8. Vidi detaljnije kod Batten, S. (2018.): Climate change and the macro-economy: a critical review, Bank of England Staff Working Paper No. 706. ↑

9. O utjecaju klimatskih rizika na ključne makroekonomske varijable vidi npr. u: NGFS, 2020: Climate change and monetary policy: initial takaways, lipanj 2020. ↑

10. Schnabel, I. (2021.) u govoru From market neutrality to market efficiency, primjerice, ističe: "In fact, as I have argued previously, our primary mandate requires us to take climate change into account if its consequences pose a threat to price stability in the euro area." ↑

11. Vidi npr. kretanje prosječne globalne temperature na: https://climate.nasa.gov/vital-signs/global-temperature/. ↑

12. Posebno je u javnosti odjeknuo Sažetak za nositelje politika 6. izvještaja (AR6) II. radne skupine Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) objavljen u ožujku 2023. Vidi na: https://www.ipcc.ch/report/ar6/syr/. ↑

13. Časopis Finance & Development iz ožujka 2023. na temelju istraživanja M. K. Brunnermeiera izdvojio je šest strukturnih promjena koje bi u razvijenim zemljama u dugom roku mogle imati odlučujući utjecaj na monetarnu politiku. Na prvo je mjesto stavio zelenu tranziciju koja bi zbog povećane investicijske potražnje mogla dovesti do porasta prirodne kamatne stope. ↑

14. U Europskoj uniji, Europski parlament u studenome 2019. proglasio je izvanrednu klimatsku i okolišnu situaciju i pozvao Europsku komisiju te sve članice Europske unije i sve institucije da poduzmu akcije radi suzbijanja te ugroze dok još nije kasno. Pandemijska kriza koja je uslijedila nedugo potom privremeno je zasjenila ovaj proglas i njegove zahtjeve, no on je i dalje na snazi i temelj je zahtjeva da djelovanje svih institucija i njihovih politika bude prožeto brigom o klimi i okolišu. ↑

15. Parker, M. (2016.): The impact of disasters on inflation, ECB Working Paper Series, No. 1982 ↑

16. Ciccarelli, M., Kuik, F. i Hernández, C. M. (2023.): The asymmetric effects of weather shocks on euro area inflation, ECB Working Paper Series, No. 2798 ↑

17. Škrinjarić, T. (2023.): What are the short-to-medium-term effects of extreme weather on the Croatian economy? HNB Working Papers W-70 ↑

18. Natoli, F. (2023.): The effect of extreme temperatures on the US economy and on the conduct of monetary policy, SUERF Policy Brief, No. 574 ↑

19. Vidi npr. Batten, S., Sowerbutts, R. i Tanaka, M. (2016.): Let’s talk about the weather: the impact of climate change on central banks, Bank of England Staff Working Paper No. 603; R. Moessner, 2022, Effects of Carbon Pricing on Inflation, CESifo Working Paper No. 9563. ↑

20. Vidi ESB (2021.): Climate change and monetary policy in the euro area, ECB Occasional Paper Series No. 271. ↑

21. U članku s kraja 2022. Angeli i dr. nude znatno uravnoteženije stajalište o utjecaju klimatskih promjena na prirodnu kamatnu stopu napominjući da postoje brojni potencijalni kanali tog utjecaja te da, osim sila koje djeluju na njezino snižavanje, npr. porast premije za rizik, postoje i one koje dovode do njezina porasta, npr. rast produktivnosti i dodatna zelena ulaganja. Vidi: Angeli i dr. (2022.): Climate change: possible macroeconomic implications, Bank of England Quarterly Bulletin 2022 Q4. ↑

22. Schnabel, I. (2022.): Looking through higher energy prices? Monetary policy and the green transition, Remarks at a panel on “Climate and the Financial System” at the American Finance Association 2022 Virtual Annual Meeting, Frankfurt am Main, 8. siječnja 2022. ↑

23. Schnabel, I. (2022.): A new age of energy inflation: climateflation, fossilflation and greenflation, Speech at a panel on “Monetary Policy and Climate Change” at The ECB and its Watchers XXII Conference, Frankfurt am Main, 17. ožujka 2022. ↑

24. Dees, S., Wegner, O., de Gaye, A. i Thubin, C. (2023.): The transition to carbon neutrality: effects on price stability, Bulletin de la Banque de France, 245/3, ožujak – travanj 2023. ↑