Sistemska važnost tržišta nekretnina proizlazi iz njegove snažne povezanosti s ključnim sektorima realnoga gospodarstva. Prvo, građevinska djelatnost i s njom povezane investicije, usluge i zaposlenost čine važan dio gospodarstva. Drugo, izloženosti osigurane nekretninama imaju znatan udio u bilanci banaka jer se veliki dio investicija u nekretnine financira bankovnim kreditima. Na kraju, stambene nekretnine čine i glavni dio imovine kućanstava, a stambeni su krediti obično najveći dio njihova duga. Tržište nekretnina podložno je snažnim cikličkim fluktuacijama. To zbog njegovih snažnih veza s realnim gospodarstvom, visokog udjela financiranja dugom i posljedične osjetljivosti na promjene kamatnih stopa i cijena nekretnina povećava ranjivosti dužnika i kreditnih institucija i sistemske rizike za financijsku stabilnost. Gospodarska aktivnost znatno snažnije pada u recesijama kada je isprepletena s krizom tržišta nekretnina pa su u prošlosti financijskim krizama i dubokim recesijama često prethodila razdoblja velikih uzleta na tržištima nekretnina. Kretanja na tržištu nekretnina stoga su u središtu pozornosti regulatora, država i šire javnosti od svjetske financijske krize, čiji se začeci u velikoj mjeri mogu pripisati upravo akumulaciji neravnoteža i ranjivosti koje su povezane s tržištem nekretnina.

Kako bi ocijenio rizike povezane s tržištem nekretnina i kalibrirao mjere za njihovo ublažavanje, HNB redovito prati i analizira podatke o uvjetima kreditiranja kućanstava, a uz uvjete kreditiranja stambenih nekretnina započeo je detaljnije pratiti i uvjete kreditiranja poslovnih nekretnina. S ciljem povećanja otpornosti kreditnih institucija na sistemske rizike povezane s tržištem nekretnina, HNB od 2016. primjenjuje mjere koje se odnose na pondere rizika za izloženosti banaka stambenim (stroža definicija stambene nekretnine za primjenu povlaštenog pondera rizika od 35%, umjesto standardnog pondera od 75% koji se primjenjuje na izloženosti prema fizičkim osobama) i poslovnim nekretninama (viši ponder rizika za izloženosti osigurane poslovnim nekretninama – 100%, umjesto 50%), čime se neizravno jača kapitalna pozicija kreditnih institucija u odnosu na rizike povezane s tim izloženostima. Prikladnost primjenjivih pondera rizika preispituje se svake godine s obzirom na ostvarene i očekivane gubitke po tim izloženostima, pri čemu se vodi računa i o trendovima na tržištu nekretnina i drugim financijskim i ekonomskim kretanjima. Isto tako, HNB od 2019. propisuje implicitni omjer otplata duga i dohotka (engl. debt service to income, DSTI) za stambene kredite potrošačima, koji proizlazi iz supervizorske Odluke o dodatnim kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti potrošača i Ovršnog zakona. Na kraju, rizici povezani s tržištem nekretnina uzimaju se u obzir i pri kalibraciji stope protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala, čime se može dodatno ojačati otpornost banaka na rizike povezane s tržištem nekretnina.