Boris Vujčić rođen je 2. lipnja 1964. u Zagrebu. Diplomirao je 1988. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1996. godine. Od 1989. do 1997. bio je asistent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kada je stekao znanstveno zvanje docenta. Kao dobitnik Fulbrightove stipendije 1994./1995. pohađao je doktorski studij na Odsjeku za ekonomiju Michigan State University u SAD-u. Godinu 1995./1996. proveo je u Europskoj komisiji u Bruxellesu, najprije kao pripravnik, a zatim kao vanjski suradnik Odjela za monetarne poslove. Od prosinca 1996. do imenovanja za zamjenika guvernera HNB-a radi kao direktor Direkcije za istraživanja HNB-a. Boris Vujčić imenovan je zamjenikom guvernera Hrvatske narodne banke 15. srpnja 2000. odlukom Zastupničkog doma Hrvatskog sabora. Odlukom Hrvatskog sabora od 13. srpnja 2006. povjeren mu je još jedan šestogodišnji mandat na funkciji zamjenika guvernera. Od 2005. bio je i zamjenik glavnog pregovarača u pregovorima RH s EU-om. Od 2013. član je Općeg vijeća Europske središnje banke, od rujna 2016. član je Upravljačkog odbora ESRB-a (engl. European Systemic Risk Board) te predsjedatelj Upravljačkog odbora Druge bečke inicijative (Vienna 2.0 Initiative) od 2016. Po ulasku Hrvatske u europodručje 1. siječnja 2023. guverner je postao članom Upravnog vijeća ESB-a.

Boris Vujčić izvanredni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu od 2003., a od 2004. predaje kao vanjski suradnik – izvanredni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Njegova su područja specijalizacije i izvođenja nastave monetarna analiza, ekonomija rada i međunarodne financije. Autor je niza znanstvenih i stručnih radova. Tijekom karijere bio je gost istraživač ili predavač na više sveučilišta, primjerice University of Sussex, University of Freiburg, University of Kentucky, vanjski suradnik Međunarodne organizacije rada (ILO), član uređivačkog odbora više časopisa, poput Comparative Economic Studies, član savjetodavnog vijeća Center for Financial Innovation and Financial Stability, Federal Reserve Bank of Atlanta, član Upravnog vijeća Global Development Network te je obnašao niz drugih funkcija.

Guvernera Vujčića publikacija GlobalMarkets proglasila je najboljim guvernerom u Srednjoj i Istočnoj Europi u 2018. godini, a časopis The Banker dodijelio mu je priznanje za najboljega europskog guvernera i najboljega guvernera u svijetu za istu godinu. Izvršni odbor Mađarske narodne banke dodijelio mu je 2021. Nagradu Lamfalussy, ugledno međunarodno priznanje za cjelovitu karijeru, s posebnim naglaskom na zasluge za uspješan proces integracije Hrvatske u EU, uključujući pridruživanje Hrvatske mehanizmu ERM II.

Odlukom Hrvatskog sabora Boris Vujčić imenovan je 8. srpnja 2012. guvernerom Hrvatske narodne banke; 13. srpnja 2018. Hrvatski sabor povjerio mu je drugi mandat, a 14. srpnja 2024. Hrvatski sabor mu je povjerio treći šestogodišnji guvernerski mandat.

Boris Vujčić obnašao je dužnost guvernera Hrvatske narodne banke od srpnja 2012. do 31. svibnja 2026. godine. Dana 1. lipnja 2026. službeno je preuzeo dužnost potpredsjednika Europske središnje banke (ESB).

Željko Rohatinski rođen je 3. kolovoza 1951. u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu 1974., na kojemu je i doktorirao 1988. godine s radom "Uloga, ciljevi i metode ekonomske politike i problem ročnosti". U Republičkom zavodu za društveno planiranje počeo je raditi 1974., a generalnim direktorom Zavoda imenovan je 1989. Godinu dana poslije postao je voditeljem Odjela za makroekonomsku analizu i politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji je vodio do 1998. godine, kada prelazi na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb. U travnju 2000. godine preuzima mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna Agrokor, na kojemu se zadržao nekoliko mjeseci. Hrvatski sabor imenovao ga je 12. srpnja 2000. guvernerom HNB-a, a drugi je put za guvernera središnje banke izabran u srpnju 2006. godine. Bio je guverner Hrvatske narodne banke od srpnja 2000. do srpnja 2012. godine. Za svoj rad dobio je nekoliko priznanja – mjesečnik The Banker 2009. godine dodijelio je Željku Rohatinskom nagradu za najboljega europskoga guvernera i za najboljega centralnog bankara 2008. godine u globalnim razmjerima. Autor je niza stručnih i znanstvenih članaka i knjiga. Jedan od najvećih svjetskih akademskih izdavača Palgrave Macmillan objavio je 2017. godine njegovu knjigu "Time and Economics: The Concept of Functional Time" (Vrijeme i ekonomija: koncept funkcionalnog vremena). U travnju 2019. godine objavljena je njegova knjiga "Kriza u Hrvatskoj", a u studenome autobiografska knjiga "Persona non grata". Preminuo je u Zagrebu 12. prosinca 2019.

Marko Škreb rođen je 8. svibnja 1957. u Zagrebu. Profesionalnu karijeru započeo je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao asistent, a akademsku karijeru napustio je u zvanju izvanrednog profesora ekonomije. Potom se zaposlio u Hrvatskoj narodnoj banci, najprije kao direktor Sektora za istraživanje i statistiku, a kasnije i kao guverner HNB-a od 1996. do 2000. godine. Godišnju nagradu za izvrsnost srednjoeuropskih zemalja – najbolji guverner središnje banke dobio je 1997. godine od časopisa The Banker. Od 2000. radio je kao savjetnik za Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku u brojnim zemljama, uglavnom u jugoistočnoj Europi. Imao je angažman i u Uredu za neovisno ocjenjivanje MMF-a (engl. Independent Evaluation Office) u Washingtonu od 2004. do 2005. godine. Nakon kratke karijere glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb ponovo je radio kao savjetnik MMF-a, ovog puta u regionalnom centru u Akri (Gana) na pitanjima novčane politike. Surađujući i nadalje s MMF-om proveo je dvije godine u ukrajinskoj središnjoj banci. Objavio je brojne članke i uredio niz knjiga od kojih se većina bavi tranzicijskim temama s naglaskom na financijskim pitanjima. Bio je i aktivni sudionik brojnih konferencija; tako je 2000. godine održao godišnje predavanje EBRD-a Jacques de Larosiere, a 2018. memorijalno Predavanje Ante Čičin-Šain. Trenutno je angažiran na projektu FINRA koji financira USAID u Bosni i Hercegovini, a fokusiran je na reformu središnje banke Bosne i Hercegovine.

Pero Jurković rođen je 4. lipnja 1936. u Brštanici u Bosni i Hercegovini. Studirao je u Sarajevu, gdje je diplomirao na Ekonomskom fakultetu 1960., a u Zagrebu je doktorirao 1976. U Mostaru je radio kao direktor Zavoda za ekonomiku (1963. – 1967.), viši znanstveni suradnik pri istomu institutu te docent i izvanredni profesor na Fakultetu vanjske trgovine i ekonomskim fakultetima u Zagrebu i Mostaru (1967. – 1980.). Od 1980. bio je redoviti profesor javnih i poslovnih financija Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Imenovan je guvernerom Hrvatske narodne banke 1992. i tu dužnost obnašao je do 1996., nakon čega postaje glavni savjetnik guvernera te na toj poziciji ostaje do sredine svibnja 1997. Za vrijeme obnašanja dužnosti guvernera HNB-a uvedena je kuna kao hrvatska valuta 1994. godine. Imenovan je i glavnim savjetnikom Predsjednika Republike Hrvatske za gospodarstvo (1997. – 2000.). Osnivač je Hrvatskoga instituta za bankarstvo i osiguranje u Zagrebu te njegov prvi ravnatelj (1997. – 2000.), a bio je i član Savjeta HNB-a (1996. – 2000.). Jurković je bio i član Ravnateljstva Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" te Vijeća za strateške odluke, kao savjetodavnoga tijela Predsjednika Republike. Bio je član Međunarodnoga instituta za financije u Saarbrückenu te gostujući profesor na sveučilištima u Rotterdamu, Londonu i Lexingtonu. Dobitnik je više priznanja, uključujući nagrade "B. Adžija", "Mijo Mirković". Autor je više od 300 znanstvenih i stručnih radova, a bio je nositelj više državnih odlikovanja. Preminuo je 18. siječnja 2011. u Zagrebu.

Ante Čičin-Šain rođen je u Splitu 29. rujna 1935. Magistrirao je i doktorirao ekonomiju u Heidelbergu u Njemačkoj na jednom od najboljih europskih sveučilišta. Od 1961 do 1963. bio je asistent u Institutu za ekonomska istraživanja "Albert Weber". Paralelno sa studijem, radio je za Ujedinjene narode, za njihovu Ekonomsku komisiju za Europu, i ujedno surađivao na znanstvenim projektima heidelberškog sveučilišta. Disertaciju "Utjecaj ekonomske integracije na jednu treću zemlju" obranio je 1963. godine. Od 1964. do 1972. radio je kao znanstveni suradnik i voditelj Odjela za međunarodnu ekonomiju Ekonomskog instituta Zagreb, a od 1972. do 1974. bio je izvanredni profesor i voditelj katedre za međunarodnu ekonomiju Visoke škole, poslije Fakulteta za vanjsku trgovinu u Zagrebu. U Narodnoj banci Hrvatske radio je nekoliko mjeseci 1973. kao viši savjetnik za devizno poslovanje, a krajem 1974. ponovo dolazi u NBH kao viši savjetnik. Jedno vrijeme bio je vršitelj dužnosti direktora Direkcije analiza, nakon čega postaje viši savjetnik u tadašnjem Kabinetu guvernera, gdje ostaje do 1982. godine. U kolovozu 1990. godine postao je prvi guverner Hrvatske narodne banke odvevši tada mladu državu na put monetarne samostalnosti. Nakon odlaska iz HNB-a 1992. okrenuo se diplomaciji. Bio je prvi voditelj Misije Republike Hrvatske pri Europskoj zajednici u Bruxellesu, zatim veleposlanik u Velikoj Britaniji i naposljetku veleposlanik u Irskoj. Objavio je mnoge radove iz teorije i politike međunarodnih ekonomskih odnosa, financija i bankarstva. U 2001. godini otišao je u službenu mirovinu, ali je ostao aktivan u brojnim projektima. Preminuo je u Zagrebu 30. prosinca 2008.