Željko Rohatinski rođen je 3. kolovoza 1951. u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu 1974., na kojemu je i doktorirao 1988. godine s radom "Uloga, ciljevi i metode ekonomske politike i problem ročnosti". U Republičkom zavodu za društveno planiranje počeo je raditi 1974., a generalnim direktorom Zavoda imenovan je 1989. Godinu dana poslije postao je voditeljem Odjela za makroekonomsku analizu i politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji je vodio do 1998. godine, kada prelazi na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb. U travnju 2000. godine preuzima mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna Agrokor, na kojemu se zadržao nekoliko mjeseci. Hrvatski sabor imenovao ga je 12. srpnja 2000. guvernerom HNB-a, a drugi je put za guvernera središnje banke izabran u srpnju 2006. godine. Bio je guverner hrvatske središnje banke s najdužim mandatom, od srpnja 2000. do srpnja 2012. godine. Za svoj rad dobio je nekoliko priznanja – mjesečnik The Banker 2009. godine dodijelio je Željku Rohatinskom nagradu za najboljega europskoga guvernera i za najboljega centralnog bankara 2008. godine u globalnim razmjerima. Autor je niza stručnih i znanstvenih članaka i knjiga. Jedan od najvećih svjetskih akademskih izdavača Palgrave Macmillan objavio je 2017. godine njegovu knjigu "Time and Economics: The Concept of Functional Time" (Vrijeme i ekonomija: koncept funkcionalnog vremena). U travnju 2019. godine objavljena je njegova knjiga "Kriza u Hrvatskoj", a u studenome autobiografska knjiga "Persona non grata". Preminuo je u Zagrebu 12. prosinca 2019.

Marko Škreb rođen je 8. svibnja 1957. u Zagrebu. Profesionalnu karijeru započeo je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao asistent, a akademsku karijeru napustio je u zvanju izvanrednog profesora ekonomije. Potom se zaposlio u Hrvatskoj narodnoj banci, najprije kao direktor Sektora za istraživanje i statistiku, a kasnije i kao guverner HNB-a od 1996. do 2000. godine. Godišnju nagradu za izvrsnost srednjoeuropskih zemalja – najbolji guverner središnje banke dobio je 1997. godine od časopisa The Banker. Od 2000. radio je kao savjetnik za Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku u brojnim zemljama, uglavnom u jugoistočnoj Europi. Imao je angažman i u Uredu za neovisno ocjenjivanje MMF-a (engl. Independent Evaluation Office) u Washingtonu od 2004. do 2005. godine. Nakon kratke karijere glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb ponovo je radio kao savjetnik MMF-a, ovog puta u regionalnom centru u Akri (Gana) na pitanjima novčane politike. Surađujući i nadalje s MMF-om proveo je dvije godine u ukrajinskoj središnjoj banci. Objavio je brojne članke i uredio niz knjiga od kojih se većina bavi tranzicijskim temama s naglaskom na financijskim pitanjima. Bio je i aktivni sudionik brojnih konferencija; tako je 2000. godine održao godišnje predavanje EBRD-a Jacques de Larosiere, a 2018. memorijalno Predavanje Ante Čičin-Šain. Trenutno je angažiran na projektu FINRA koji financira USAID u Bosni i Hercegovini, a fokusiran je na reformu središnje banke Bosne i Hercegovine.

Pero Jurković rođen je 4. lipnja 1936. u Brštanici u Bosni i Hercegovini. Studirao je u Sarajevu, gdje je diplomirao na Ekonomskom fakultetu 1960., a u Zagrebu je doktorirao 1976. U Mostaru je radio kao direktor Zavoda za ekonomiku (1963. – 1967.), viši znanstveni suradnik pri istomu institutu te docent i izvanredni profesor na Fakultetu vanjske trgovine i ekonomskim fakultetima u Zagrebu i Mostaru (1967. – 1980.). Od 1980. bio je redoviti profesor javnih i poslovnih financija Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Imenovan je guvernerom Hrvatske narodne banke 1992. i tu dužnost obnašao je do 1996., nakon čega postaje glavni savjetnik guvernera te na toj poziciji ostaje do sredine svibnja 1997. Za vrijeme obnašanja dužnosti guvernera HNB-a uvedena je kuna kao hrvatska valuta 1994. godine. Imenovan je i glavnim savjetnikom Predsjednika Republike Hrvatske za gospodarstvo (1997. – 2000.). Osnivač je Hrvatskoga instituta za bankarstvo i osiguranje u Zagrebu te njegov prvi ravnatelj (1997. – 2000.), a bio je i član Savjeta HNB-a (1996. – 2000.). Jurković je bio i član Ravnateljstva Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" te Vijeća za strateške odluke, kao savjetodavnoga tijela Predsjednika Republike. Bio je član Međunarodnoga instituta za financije u Saarbrückenu te gostujući profesor na sveučilištima u Rotterdamu, Londonu i Lexingtonu. Dobitnik je više priznanja, uključujući nagrade "B. Adžija", "Mijo Mirković". Autor je više od 300 znanstvenih i stručnih radova, a bio je nositelj više državnih odlikovanja. Preminuo je 18. siječnja 2011. u Zagrebu.

Ante Čičin-Šain rođen je u Splitu 29. rujna 1935. Magistrirao je i doktorirao ekonomiju u Heidelbergu u Njemačkoj na jednom od najboljih europskih sveučilišta. Od 1961 do 1963. bio je asistent u Institutu za ekonomska istraživanja "Albert Weber". Paralelno sa studijem, radio je za Ujedinjene narode, za njihovu Ekonomsku komisiju za Europu, i ujedno surađivao na znanstvenim projektima heidelberškog sveučilišta. Disertaciju "Utjecaj ekonomske integracije na jednu treću zemlju" obranio je 1963. godine. Od 1964. do 1972. radio je kao znanstveni suradnik i voditelj Odjela za međunarodnu ekonomiju Ekonomskog instituta Zagreb, a od 1972. do 1974. bio je izvanredni profesor i voditelj katedre za međunarodnu ekonomiju Visoke škole, poslije Fakulteta za vanjsku trgovinu u Zagrebu. U Narodnoj banci Hrvatske radio je nekoliko mjeseci 1973. kao viši savjetnik za devizno poslovanje, a krajem 1974. ponovo dolazi u NBH kao viši savjetnik. Jedno vrijeme bio je vršitelj dužnosti direktora Direkcije analiza, nakon čega postaje viši savjetnik u tadašnjem Kabinetu guvernera, gdje ostaje do 1982. godine. U kolovozu 1990. godine postao je prvi guverner Hrvatske narodne banke odvevši tada mladu državu na put monetarne samostalnosti. Nakon odlaska iz HNB-a 1992. okrenuo se diplomaciji. Bio je prvi voditelj Misije Republike Hrvatske pri Europskoj zajednici u Bruxellesu, zatim veleposlanik u Velikoj Britaniji i naposljetku veleposlanik u Irskoj. Objavio je mnoge radove iz teorije i politike međunarodnih ekonomskih odnosa, financija i bankarstva. U 2001. godini otišao je u službenu mirovinu, ali je ostao aktivan u brojnim projektima. Preminuo je u Zagrebu 30. prosinca 2008.