Izdanje: 31. listopada 1993. (potpis: Pero Jurković), datum puštanja u optjecaj: 30. svibnja 1994. 

Veličina: 150 x 75 mm

Osnovna boja: Plavkastosiva

Osnovni motiv na licu: Portret Ante Starčevića (1823. - 1896.)

ANTE STARČEVIĆ

Ante Starčević rođen je 1823. u Žitniku kod Gospića. Već za školovanja priklonio se ilirskomu pokretu. Kao vrstan poznavatelj hrvatske jezične baštine priredio je za tisak prvo izdanje Istarskoga razvoda, izradivši pritom latiničku transkripciju toga glagoljičkog pravnog spisa. Protivio se jezičnim koncepcijama Vuka Karadžića te je odbacio Bečki književni dogovor iz 1850. Kao veliki bilježnik Riječke županije napisao je četiri županijske predstavke koje su mu poslužile kao osnova političkog programa Stranke prava, koju osniva 1861. s Kvaternikom i Vrdoljakom. Sudjelovao je u radu Hrvatskoga sabora i pritom zastupao stajališta o hrvatskom državnom pravu, cjelovitosti hrvatskih zemalja i pravu hrvatskog naroda na samoodređenje. Ideje sveslavenstva i jugoslavenstva smatrao je pogubnima za hrvatski narod. Zbog unutarstranačkih sukoba 1895. osniva Čistu stranku prava. Svojim djelima i političkim radom postavio je teorijsko političke temelje suvremene hrvatske nacionalne države i zbog toga je još za života bio prozvan Ocem domovine.

Osnovni motiv na naličju: Spomenik prvomu hrvatskom kralju Tomislavu (925.), pročelje katedrale u Zagrebu

KRALJ TOMISLAV

Tomislav je hrvatski vladar koji je vladao približno od 910. do 928. Njegovo podrijetlo nije poznato, ali je vjerojatno potjecao iz dinastije Trpimirovića. Toma Arhiđakon zabilježio je da je Tomislav bio knez, dux 914., što je jedini pouzdani podatak o njemu. Iz pisama dvojice papa, Ivana X. i Lava VI., zaključuje se da je Tomislav bio prvi hrvatski vladar koji se služio naslovom kralja, te je upravljao dalmatinskim gradovima i otocima, koji su inače bili u vlasti Bizanta. Franjo Rački i Ivan Kukuljević Sakcinski u 20. stoljeću pišu o Tomislavu kao prvom hrvatskom kralju, okrunjenom 925. na Duvanjskom polju nakon pobjeda nad Madžarima i Bugarima.

ZAGREBAČKA KATEDRALA

Gradnja zagrebačke katedrale započela je 1102., ubrzo nakon što ugarski kralj Ladislav osniva Zagrebačku biskupiju. Dovršena je u romaničkom stilu 1217. Tatari ju potpuno uništavaju, pa ju potkraj 13. stoljeća biskup Timotej iz temelja obnavlja u gotičkom stilu. Obnova je nastavljena i u 14. i 15. stoljeću, a u 16. stoljeću utvrđena je zidinama i kulama. Svoj konačni izgled dobiva u 17. stoljeću, kad je uz nju izgrađen renesansni zvonik. Katedrala je ponovo stradala u velikom potresu 1880., nakon kojeg ju arhitekt Hermann Bollé obnavlja u neogotičkom stilu. Do 1885. završeni su svi važniji radovi, a dvije godine kasnije podignuta su dva tornja koja su zagrebačkoj katedrali dala novi izgled. U njoj su pokopani posmrtni ostaci hrvatskih velikana Zrinskog, Frankopana i Kvaternika te trojice zagrebačkih nadbiskupa i kardinala Stepinca, Šepera i Kuharića, koji su obilježili hrvatsku crkvenu povijest druge polovine 20. stoljeća. Zagrebačka katedrala najveća je hrvatska sakralna građevina.