Kolumna guvernera Borisa Vujčića u tjedniku Nacional objavljena je 20. ožujka 2025.

Jackie Mason, američki komičar, zaključio je da ne može predvidjeti budućnosti i taj zaključak pojačao izjavom kako nema niti malo poštovanja za one koji to pokušavaju. Lako se poistovjetiti s Masonovim prezirom prema svakojakim prognostičarima. Različite gatare i estradni katastrofičari promatraju svoje “kristalne kugle” i kontinuirano nas zasipaju fantastičnim predviđanjima.

Potaknut lavinom spektakularnih predviđanja u domeni tehnologije, Nathan Myhrvold, bivši glavni tehnički direktor Microsofta, našalio se da je mnogo bolje predvidjeti dramatične stvari koje se neće dogoditi nego dosadne stvari koje će se dogoditi. Stoga se svima koji pretendiraju na ozbiljnost u obavljanju posla vjerojatno bolje držati podalje od bilo kakvog prognoziranja.

Na žalost, pojedine profesije ne mogu izbjeći prognoziranje, a u nekim je slučajevima upravo prognoziranje glavni element posla. Posao koji počiva na prognoziranju dolazi uz određenu cijenu; i zato popularna šala kaže da su meteorolozi jedini ljudi koji mogu zadržati posao, iako su polovinu vremena u krivu.

Ekonomske prognoze

Prognoziranje putanje razvoja gospodarske situacije jedan je od glavnih elemenata središnjeg bankarstva. Središnji bankari ne objavljuju prognoze da bi periodički zabavili javnost ili pojačali dojam upućenosti u gospodarska zbivanja. Oni to čine zato što monetarna politika djeluje sa znatnom vremenskom odgodom.

Središnji bankari trebaju imati prilično dobru predodžbu o stanju gospodarstva za godinu dana ili čak dvije da bi mogli donijeti ispravne odluke. Stoga su izloženi istim problemima kao i drugi prognostičari, ali uz jednu bitnu razliku. Pogrešna vremenska prognoza obično se zaboravlja za dan ili dva.

Međutim, pogrešne procjene središnjih bankara predstavljaju neiscrpni izvor materijala za akademska istraživanja i popularne komentatore.

Blagi pomaci – dobre vijesti

Nakon što su u proteklih nekoliko godina pokušavale uhvatiti korak s realnošću, nove makroekonomske projekcije koje su u ožujku objavile Europska središnja banka (ESB) i Hrvatska narodna banka predstavljaju dobru vijest. Obje su institucije projekcije inflacije revidirale vrlo blago – za ovu godinu očekuju za 0,2 postotna boda višu inflaciju u odnosu na očekivanja s kraja prošle godine.

HNB tako očekuje inflaciju u Hrvatskoj na razini od 3,7 posto, dok ESB za cjelokupno europodručje očekuje inflaciju na razini 2,3 posto. Ta revizija uglavnom odražava nešto više cijene nafte i drugih energenata koje su prevladavale u vrijeme izrade projekcija u odnosu na kraj protekle godine, a zadnjih su se dana uglavnom ispuhale. Očekivanja za gospodarski rast istovremeno su vrlo blago revidirana na niže, s time da za europodručje ta revizija označava odgodu oporavka, a za Hrvatsku približavanje stopama koje vjerojatno bolje odgovaraju dugoročnom potencijalu rasta od vrlo visokih stopa koje smo bilježili lani.

Prognoze za iduću godinu su još i nešto manje revidirane od ovogodišnjih, a upućuju na nastavak popuštanja inflacijskih pritisaka i dostizanje ciljane razine inflacije u europodručju od dva posto početkom naredne godine. Isto tako, stopa rasta nacionalnog indeksa potrošačkih cijena, koji za razliku od harmoniziranog indeksa ne obuhvaća potrošnju turista pa je relevantniji pokazatelj iz perspektive domaćeg potrošača, ove bi se godine u Hrvatskoj trebala spustiti nešto ispod lanjskih tri posto, a nagodinu približiti dva posto.

Dva džokera

Poboljšanje kvalitete makroekonomskih projekcija i najava skorog dostizanja inflacijskog cilja su dobri razlozi za zadovoljstvo, ali ne i za samodopadnost. Američki pisac William Gilmore Simms se šalio da ekonomisti korištenjem decimala u projekcijama zapravo pokazuju vlastiti smisao za humor. Projekcije su uvijek praćene znatnom neizvjesnošću.

Različiti, suštinski nepredvidivi događaji mogu ključne stupove projekcija pretvoriti u živi pijesak. Pandemija i erupcija geopolitičkih napetosti nakon napada Rusije na Ukrajinu primjeri su upravo takvih globalnih poremećaja koji su praktički preko noći izbacili sve ekonomske prognoze iz tračnica. U špilu mogućih šokova trenutno imamo dva velika džokera – prijetnju globalnog trgovinskog rata i najavu povećanih izdvajanja za obranu europskog kontinenta.

Trgovinski rat; multiplikacija rizika

Utjecaj carina iz više je razloga teško ugraditi u projekcije gospodarske aktivnosti i cijena. Načelno, povećanja carina nepovoljno djeluje na gospodarsku aktivnost, a istovremeno podiže inflaciju. Međutim, globalno gospodarstvo je iznimno kompleksan sustav i svaka promjena u trgovinskim barijerama dovodi do preusmjeravanja trgovinskih tokova, čak i između zemalja koje nisu intervenirale u međusobne odnose.

Primjerice, aktualno uvođenje carina za izvoz čelika i aluminija u SAD može preplaviti europsko tržište sirovinama koje bi inače završile u SAD-u i stvoriti pritiske na smanjenje njihovih cijena. Svaka analiza učinaka uvođenja carina trebala bi uzeti u obzir i eventualne odmazde pogođenih zemalja, a onda i reakcije na te odmazde. To vrlo brzo multiplicira broj mogućih scenarija do mjere da je njihova korisnost vrlo ograničena. Utjecaj carina također se mijenja kroz vrijeme. Učinci na inflaciju i gospodarsku aktivnost su najsnažniji neposredno nakon uvođenja carina. Za godinu ili dvije, što je relevantan horizont za monetarnu politiku, ti se učinci mogu ispuhati.

No, ako uvođenje carina ne bude jednokratan događaj, nego trgovinski sukob bude eskalirao postupno, kroz vrijeme, učinak na gospodarsku aktivnost i inflaciju može biti trajniji. Konačno, u proteklih stotinu godina nismo imali trgovinski rat koji bismo mogli proučavati kako bismo što bolje ocijenili učinke trenutnih napetosti. Posljednji se dogodio uoči Velike depresije koja je izbila 1929. godine i znamo da je imao vrlo loš ishod.

Maslac i topovi

Drugi važan džoker su dodatni izdaci za obranu koje će omogućiti izmjena fiskalnih pravila EU-a. Njihov je utjecaj načelno lakše procijeniti. Na prvoj godini fakulteta na primjeru “maslaca i topova” učimo studente o konceptu granice proizvodnih mogućnosti – ako neko društvo želi proizvoditi više “topova” (u širem smislu oružja), to znači da mora proizvoditi manje “maslaca” (odnosno svih drugih roba). Kratkoročno je moguće da dodatna potražnja za oružjem izazove pregrijavanje gospodarstva i jačanje inflacijskih pritisaka.

Međutim, za sada još nisu poznati konkretni planovi pojedinih zemalja u pogledu dodatnih ulaganja. Ne osjećaju sve europske zemlje u jednakoj mjeri rusku prijetnju i sigurno neće biti jednako sklone povećati ulaganja u obranu. Nadalje, dio potražnje za oružjem mogao bi se namiriti iz uvoza, što ne utječe na gospodarsku aktivnost, niti na inflaciju u Europi.

Također, izdaci za obranu će najviše “pogurati” industriju, koja je trenutno suočena sa strukturnim problemima. Ukoliko se resursi budu preusmjeravali iz industrijskih djelatnosti koje trenutno imaju višak kapaciteta, poput autoindustrije, to bi moglo dodatno ublažiti inflatorne pritiske.

Konačno, topovi i granate ne ulaze u potrošačku košaricu. Ako zbog dodatne potražnje poraste samo njihova cijena, to neće utjecati na inflaciju potrošačkih cijena.

Stare i nove prognoze

Eugène Ionesco je zaključio da možemo prognozirati samo stvari koje su se već dogodile. Na žalost, sve nam više prijete novi i drugačiji događaji ili barem događaji koji su se odigrali toliko davno da su nam stečena iskustva od vrlo ograničene koristi.

U takvom okružju moramo biti oprezni i odmjereni, svjesni ograničenja naših prognoza. No, istovremeno moramo biti agilni i spremni brzo djelovati ako uočimo da se okolnosti mijenjaju u odnosu na scenarije koji su nam se činili izgledi u trenutku izrade projekcije.