Makrobonitetna politika obuhvaća mjere, instrumente i aktivnosti potrebne za očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini jačanjem otpornosti financijskog sustava te izbjegavanjem i smanjenjem sistemskih rizika.
Identificirati sistemski rizik znači odrediti njegovu prirodu (strukturna ili ciklička), lokaciju (segment sustava u kojemu se razvija) i izvor (primjerice, odražava li više poremećaje na strani ponude ili potražnje). S obzirom na tu dijagnostiku, optimizira se instrumentarij i kalibrira intenzitet mjere koja bi trebala najučinkovitije pokriti rizik, reducirati regulatorni rizik nepoduzimanja aktivnosti te minimizirati potencijalna negativna prelijevanja na druge sektore kao i neočekivane prekogranične učinke. Ciljevi i instrumenti makrobonitetne politike dio su šireg instrumentarija ekonomske politike za čiji je potpuni uspjeh važna učinkovita koordinacija koja se u RH obavlja putem Vijeća za financijsku stabilnost.
Makrobonitetne mjere koje služe očuvanju financijske stabilnosti čine preventivne mjere, mjere usmjerene na povećanje otpornosti bankovnog sustava i ostale mjere.