Nalazimo da su u proteklom razdoblju, obilježenom pandemijom i ratom u Ukrajini, vanjski poremećaji na strani ponude bili glavni začetnik inflacije hrane u Hrvatskoj i ostatku europodručja. No, ono što Hrvatsku izdvaja od ostatka europodručja jesu brzina i lakoća kojima su trgovci te troškove prenosili na potrošače. I na kraju, ali ne i najmanje važno, nekoliko riječi o energetskom šoku uzrokovanom eskalacijom sukoba na Bliskom istoku koji stvara rizike novoga inflacijskog vala.
Hrvatska uvozi znatan udio hrane, a cjenovni lanac, od proizvodnje do police, energetski je intenzivan, što domaće cijene hrane čini osjetljivima na sve češće poremećaje na međunarodnim tržištima energije i prehrambenih sirovina. Kako bismo ocijenili važnost tih poremećaja na domaću inflaciju cijena hrane, primjenom novih detaljnih podataka o uvoznim cijenama i količinama za 50 kategorija prehrambenih proizvoda raščlanili smo inflaciju cijena hrane na vanjske činitelje i one domaće, neovisne o uvozu i kretanjima sirovina. Nalazimo da su u proteklom razdoblju, obilježenom pandemijom i ratom u Ukrajini, vanjski poremećaji na strani ponude bili glavni začetnik inflacije hrane u Hrvatskoj i ostatku europodručja. No, ono što Hrvatsku izdvaja od ostatka europodručja jesu brzina i lakoća kojima su trgovci te troškove prenosili na potrošače. U uvjetima iznimno snažne domaće potražnje – potaknute realnim rastom plaća, snažnim rastom turizma, ali i pozitivnim potrošačkim raspoloženjem – trgovci su i bez potrebe za promjenom marži ostvarili dvostruko veću dobit u odnosu na pretpandemijsko razdoblje. Ovi nalazi važni su u kontekstu trenutačnoga energetskog poremećaja izazvanog sukobom na Bliskom istoku, ali i za buduće slične poremećaje na vanjskim tržištima. U situaciji u kojoj vanjski šokovi stvaraju pritisak na inflaciju dok domaća potražnja buja – primjerice zbog ubrzanja rasta raspoloživog dohotka, pojačanoga potrošačkog raspoloženja ili zakašnjele reakcije stabilizacijskih politika – mogući su snažniji učinci na domaću inflaciju uz ubrzavanje cijena prehrane, ali i ostalih komponenata potrošačke košarice.
Hrana i piće čine gotovo trećinu potrošačke košarice u Hrvatskoj, zbog čega promjena njihovih cijena snažno utječe na životni standard i blagostanje građana. Osim toga, hrana se kupuje svakodnevno pa potrošači upravo iz kretanja njezinih cijena, kao što je to slučaj i s cijenama energije, formiraju percepciju o ukupnoj inflaciji – često i nerazmjerno snažno s obzirom na njezinu zastupljenost u ukupnoj potrošačkoj košarici (link na blog https://www.hnb.hr/-/inflacija-i-percepcija-inflacije-u-hrvatskoj).
Potrošačke cijene hrane pod istodobnim su utjecajem poremećaja na međunarodnim tržištima energije i prehrambenih sirovina, poput onog u 2021. i 2022. izazvanog pandemijom i ratom u Ukrajini, ali i lokalnih segmenata cjenovnog lanca, od poljoprivrede i prerađivačke industrije do veletrgovine i maloprodaje. Svaki od tih segmenata podložan je karakterističnim uvjetima ponude i potražnje te nastoji maksimizirati dobit u mjeri u kojoj tržišni uvjeti to dopuštaju, kao što to čine poduzeća i u ostalim sektorima gospodarstva. Dok su u uvjetima globalnog porasta cijena energije i prehrambenih sirovina u 2022. godini cijene hrane u Hrvatskoj rasle relativno usklađeno s prosjekom europodručja, recentan porast u 2024. i 2025. bio je pretežito lokalnoga karaktera – cijene hrane na razini europodručja rasle su tek neznatno (Slika 1.).
Slika 1. Inflacija cijena hrane (Hrvatska i europodručje) i indeks cijena energije
Napomena: Indeks cijena energije izračunat je kao prosjek cijena sirove nafte (Brent Oil, EUR) i cijena plina na nizozemskoj burzi (TTF, EUR) s 2019. kao bazom 100.
Izvori: Eurostat; izračun HNB-a
Utjecaj sve češćih i sve snažnijih poremećaja na međunarodnim tržištima na domaće cijene hrane može se razdvojiti od lokalnih specifičnosti povezanih s domaćim lancima opskrbe, poslovnim praksama poduzeća, ali i ponašanjem potrošača. Hrana pritom nije homogena kategorija proizvoda – relativna važnost stranih činitelja u odnosu na domaće znatno se razlikuje među pojedinim komponentama hrane. Tako rast maloprodajnih cijena pojedinih artikala, poput čokolade, kave i jestivog ulja, uglavnom odražava snažan rast cijena sirovina koje se koriste u proizvodnji, odnosno kakaovca, sirove kave i suncokretovih sjemenki na globalnim tržištima budući da se ti proizvodi u cijelosti uvoze ili se njihova domaća proizvodnja oslanja na uvozne sirovine. Nasuprot tome, proizvodi poput vina, mesa peradi ili mandarina u manjoj su mjeri ovisni o uvozu gdje domaća proizvodnja uglavnom pokriva ukupnu potrošnju.
Izvori inflatornih pritisaka mogu se identificirati prema njihovoj geografskoj lokaciji (vanjski ili domaći) i tipu (šokovi ponude ili potražnje) na temelju detaljnih pokazatelja o količinama i cijenama uvoza pojedinih skupina prehrambenih proizvoda. Ovakva raščlamba omogućuje precizniji uvid u to nastaje li inflacija u domaćem lancu vrijednosti ili se uvozi s inozemnih tržišta. Kada rastu uvozne cijene, a pada količina uvezenih proizvoda, to upućuje na poremećaje na strani ponude na međunarodnom tržištu, poput vremenskih neprilika, bolesti životinja ili poremećaja u opskrbnim lancima. Porast cijena energije na međunarodnom tržištu također se manifestira kao šok ponude budući da energija utječe na porast cijena hrane u svim fazama proizvodnog lanca bez povećanja količina uvoza: u proizvodnji (gnojiva, strojevi, zagrijavanje plastenika), ali i preradi, transportu i maloprodaji. Inflaciju također mogu pokretati i lokalni činitelji neovisni o inozemnim tržištima. Kada istodobno rastu i cijene i količine uvoza, izgledno je da inflaciju uzrokuje potražnja za proizvodima, primjerice potaknuta rastom dohotka ili snažnijom turističkom potrošnjom. Takvi se šokovi očituju porastom maloprodajnih cijena hrane u Hrvatskoj koji nije praćen usporedivim kretanjem stranih cijena. To obuhvaća faktore poput rasta proizvođačkih cijena domaćih poljoprivrednika i prerađivača, lokalnih poremećaja u proizvodnji ili autonomnih promjena u maržama i cjenovnim politikama trgovaca. Ocjena relativne važnosti uzročnika inflacije – jesu li oni vanjski ili domaći i dolaze li sa strane ponude ili potražnje – pruža uvid u tržišne sile u pozadini cjenovnih kretanja. U tom je kontekstu važno razlikovati lokalne poremećaje od zajedničkih vanjskih šokova koji u isto vrijeme pogađaju i Hrvatsku i cjelokupno europodručje. Zajednička monetarna politika bavi se zajedničkim šokovima potražnje u zemlji članici europodručja, dok su lokalni šokovi u ingerenciji fiskalne politike i ostalih politika (npr. poljoprivredne, okolišne ili politike prostornog uređenja). Vezano uz uzroke poremećaja, monetarna politika uglavnom je prikladnija za rješavanje zajedničkih šokova potražnje jer upravljanjem kamatnom stopom utječe na inflaciju upravo smirivanjem potražnje, dok na šokove na strani ponude, koji su često kratkotrajni, često ne reagira odmah, već jedino u slučaju da počnu negativno djelovati na ukupnu inflaciju putem povećanih inflacijskih očekivanja. Iako se cijene hrane često mijenjaju pod utjecajem činitelja na strani ponude, one mogu imati važnu ulogu – zbog svoje učestalosti i "vidljivosti" one imaju snažan utjecaj na oblikovanje inflacijskih očekivanja. Ako se kratkotrajni šokovi na cijene hrane preliju na očekivanja građana glede buduće inflacije i preostalih komponenti košarice, to može potaknuti trajnije pritiske na rast cijena i plaća. Također, ako cijene hrane u cjelokupnom europodručju rastu pod utjecajem povećane potražnje, onda su indikativne za šira gospodarska kretanja na koja monetarna politika uobičajeno reagira. Stoga je detaljna analiza ovih kretanja nužna kako bi se na vrijeme prepoznalo prelaze li privremeni poremećaji u ustrajnije inflacijske trendove.
Slika 2. Dekompozicija uvozne i potrošačke inflacije i usporedba s drugim zemljama
Napomena: Serije inflacije potrošačkih cijena su s Eurostata, a serije uvozne inflacije konstruirane su iz podataka iz Intrastat izvještavanja i carinskih deklaracija, pri čemu su serije vrijednosti i količina za hranu i piće mapirane u COICOP 4 kategorije proporcionalno uvezenim količinama. Izračunate su jedinične uvozne cijene i njihove godišnje promjene te godišnje stope inflacije po COICOP kategorijama. Za svaku kategoriju procijenjen je BVAR model s trima varijablama (uvozna cijena, uvozna količina i domaća maloprodajna cijena), a strukturni šokovi identificirani su kombinacijom zero i sign restrikcija. U samom modelu, šokovi se identificiraju tako da kretanje uvoznih cijena i količina u istom smjeru upućuje na šok potražnje, a u suprotnim smjerovima na šok ponude, dok se kretanje domaćih maloprodajnih cijena neovisno o uvozu pripisuje lokalnom šoku.
Izvori: Comext; Eurostat; izračun HNB-a
Negativne hrvatske specifičnosti
Vanjski poremećaji na strani ponude bili su važan pokretač inflacije hrane, posebno u 2022. i 2023. godini, no lokalni su je činitelji dodatno rasplamsavali: trgovci su povećane troškove često brže i snažnije prenosili na potrošače negoli je to bio slučaj u ostalim zemljama. Rast cijena hrane bio je relativno koncentriran, pri čemu samo desetak kategorija proizvoda, od ukupno njih 76, objašnjava više od pola ukupnog rasta cijena hrane u proteklih nekoliko godina. Dekompozicija inflacije odabranih proizvoda koji su prevladavali u inflaciji hrane u promatranom razdoblju – čokolade, govedine i vina – upućuje na važne razlike u ovoj izraženoj epizodi ubrzanja rasta cijena (Slika 2. a)). Energetska i prehrambena kriza po početku rata u Ukrajini, dodatno potencirana postpandemijskim porastom potražnje, uzrokovala je prvi val globalnog povećanja inflacije u kojemu su domaće cijene govedine, čokolade, ali i drugih proizvoda, rasle slično onima u okružju. U drugom valu inflacije, s početkom u 2024. godini, naši rezultati upućuju na to da su trgovci povećanje troškova uzrokovano vanjskim šokovima na strani ponude – poput smanjenja količine i porasta cijene kakaovca i govedine – vrlo brzo i uspješno prenosili na krajnje kupce (Slika 2. a)). Pritom su cijene čokolade zbog loših uroda kakaovca u zemljama zapadne Afrike snažno rasle tijekom 2024. i 2025. u svim zemljama budući da se koriste istim izvorom sirovina. No, u Hrvatskoj su one rasle čim su se povećale cijene sirovina, dok su u svim preostalim zemljama rasle uglavnom znatno slabije i s vremenskim odmakom (Slika 2. b)). Slično tome, cijena govedine u tom je razdoblju rasla svima zbog strožih ekoloških standarda i viših troškova poslovanja koji povećavaju troškove proizvodnje te pridonose postupnom smanjivanju stočnog fonda. Ponuda govedine općenito, osim zbog ovih cikličkih faktora, sporije dostiže promjene u potražnji u odnosu na primjerice meso peradi ili svinjetine zbog znatno niže stope reprodukcije i dužega proizvodnog ciklusa. Za razliku od ostatka europodručja, rast domaćih proizvođačkih cijena i snažna potražnja za govedinom u kasnijem su razdoblju dodatno intenzivirali već prisutne vanjske inflatorne pritiske i konačne cijene u Hrvatskoj rastu uglavnom snažnije negoli u ostalim zemljama. Treća je ključna kategorija vino: rezultati upućuju na to da, za razliku od prethodnih kategorija, kretanja na međunarodnom tržištu gotovo uopće ne utječu na cijene vina – maloprodajne cijene rastu unatoč povoljnim vanjskim pritiscima na smanjenje cijena. Neosjetljivost na vanjska kretanja uglavnom je posljedica snažne preferencije za domaćim vinima, ali i jake ukupne potražnje. Inflacija cijena vina u promatranom je razdoblju tako bila među najvišima u Europi i u prosjeku uglavnom viša od ostalih komponenata hrane u Hrvatskoj. Taj primjer pokazuje kako neosjetljivost cijena nekog proizvoda na kretanja u okružju, primjerice zbog samodostatnosti proizvodnje ili sklonosti domaćem proizvodu, nije jamstvo niže inflacije cijena tog proizvoda. Analizirana tri primjera predstavljaju komponente kategorije prehrane i pića čije su cijene rasle zbog različitih inicijalnih uzroka, ali konačan porast svih tih cijena pod presudnim je utjecajem snažne domaće potražnje.
Rezultati dobiveni agregiranjem dekompozicija uzroka promjene cijena za 50 kategorija prehrambenih proizvoda potvrđuju da najveći dio inflatornih pritisaka u proteklim godinama doista proizlazi s međunarodnog tržišta, ponajprije zbog šokova ponude (Slika 4.). Ipak, analiza pojedinih proizvoda ilustrira kako su šokovi ponude tek jedan dio jednadžbe: mogućnost prijenosa inflatornog pritiska na krajnje cijene uvelike ovisi i o snazi domaće potražnje, osobito kada ona nadmašuje postojeću ponudu: bilo ponudu iz uvoza ili domaću ponudu određenu strukturnim značajkama pojedinog proizvoda. Tako se inflacija hrane u europodručju stabilizirala 2024. na niskoj razini, dok se u Hrvatskoj, iako je podložna istim vanjskim poremećajima, ponovo rasplamsala u 2024. i 2025. godini potaknuta domaćim činiteljima. Gospodarska aktivnost i realan porast plaća u tom su razdoblju bili snažniji u Hrvatskoj negoli u ostatku europodručja (Slika 3.). Sve je to poticalo domaću potražnju, odnosno domaći poslovni ciklus u uvjetima vidljivog usporavanja gospodarske aktivnosti na razini europodručja, što je na kraju stvorilo i izraženiju domaću komponentu inflacije.
Slika 3. Rast BDP-a i realnih plaća u Hrvatskoj i ostalim članicama
Izvori: Eurostat; izračun HNB-a
Dinamika domaće komponente inflacije hrane dobro ilustrira ključnu ulogu potražnje u formiranju konačnih cijena. Provedena dekompozicija upućuje na to da je na ponovno buđenje inflacije hrane od sredine 2024. godine, uz nepovoljna vanjska kretanja, presudno utjecala domaća komponenta inflacije ("lokalni šok"). No, početkom 2025. ova domaća komponenta inflacije, neovisna o uvozu, bilježi snažan pad koji koincidira s potrošačkim bojkotom trgovina koji je organizirala platforma Halo, inspektore. Bojkot je, čini se, imao privremeni učinak na smanjenje inflacije hrane, u iznosu od 2 postotna boda tijekom sljedeća tri mjeseca (Slika 4. desno, plava linija). Međutim, taj je učinak uvelike prikriven istodobnim rastom uvoznih cijena, koji je stvarao stalan pritisak na ukupnu razinu cijena hrane i djelovalo u suprotnom smjeru od organizirane akcije potrošača.
Slika 4. Dekompozicija godišnje stope inflacije hrane i pića na ponudu i potražnju za uvozom te rezidualni "lokalni" šok i efekt bojkota potrošača
Napomena: Desna slika prikazuje doprinose pojedinih šokova inflaciji cijena hrane i pića u recentnom razdoblju.
Izvori: Comext; Eurostat; izračun HNB-a
Uloga maloprodajnih lanaca – i ne samo njih – u inflaciji cijena hrane
U razdoblju od 2019. do 2024. poduzeća koja se bave maloprodajom hrane udvostručila su dobit uz zadržavanje stabilne trgovačke marže (Slika 5.), što upućuje na to da su rastuće troškove uspješno prevalila na krajnje potrošače. Treba napomenuti kako održavanje marži u uvjetima povećanih troškova u recentnoj inflatornoj epizodi nije bila specifičnost sektora maloprodaje ni velikih trgovačkih lanaca, već pravilo na razini cijeloga gospodarstva: ukupna dobit svih poduzeća udvostručena je uz zadržavanje stabilnih marži koje su na razini gospodarstva bile više od onih u sektoru trgovine. Toliki porast dobiti, viši od kumulativne inflacije hrane od otprilike 40% u istom razdoblju, bilo je moguće ostvariti jedino u uvjetima snažne domaće potražnje (Slika 3. i Slika 5. c)). U takvim okolnostima poduzeća prebacuju troškove na potrošače budući da su potrošači spremni prihvatiti novu cijenu. Na taj se način manifestira inflacija koja je potrošaču vidljiva u trgovini, ali je većinom inicirana vanjskim poremećajima i u ranijoj fazi cjenovnog lanca i može se ublažiti tek popuštanjem potražnje – autonomno zbog ponašanja potrošača ili zbog akcija ekonomskih politika, ali i zbog poduzimanja mjera ekonomske politike usmjerenih jačanju konkurencije. Tumačenje inflacije hrane isključivo kroz prizmu cjenovnih odluka poduzeća stoga ne daje potpunu sliku jer bez snažne potražnje koja takvim odlukama daje uporište prijenos troškova na potrošače ne bi bio moguć.
Slika 5. Dobit i profitne marže u domaćoj proizvodnji i trgovini hranom
Napomena: Kategorija "sva poduzeća" odnosi se na uzorak od 1000 najvećih hrvatskih poduzeća u 2024. godini. Sektor "maloprodaja" obuhvaća poslovne subjekte razvrstane u razred G47 prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD), dok se kategorija "veliki trgovački lanci" odnosi na isključivo sedam najvećih maloprodajnih lanaca na domaćem tržištu. Trgovačka marža odnosi se na razliku prihoda i troškova prodane robe, izraženu kao udio u prihodima. EBIT označuje operativnu dobit, koja isključuje troškove financiranja i porezno opterećenje.
Izvori: Fina; DZS
Energetski šok uzrokovan eskalacijom sukoba na Bliskom istoku stvara nove pritiske na rast cijena i potencijalno nagovještava novi inflacijski val. Iskustvo iz prošle epizode upućuje na to da, iako je šokove na strani ponude u kratkom roku teško izbjeći – povećanje samodostatnosti proizvodnje energije i hrane (koja sama po sebi ne jamči nižu inflaciju) može biti strateški cilj jedino u duljem roku – važno je prepoznati rizike nepotrebnog rasplamsavanja nepovoljnih vanjskih kretanja putem pretjerane potražnje. Izgledno je ipak da su ti domaći okidači inflacije ovaj put manje izraženi: fiskalni je prostor sada znatno sužen, a potrošači su već pokazali svijest da je, neovisno o razini raspoloživog dohotka, njihovo potrošačko ponašanje važna odrednica inflacije. Ako ipak dođe do intenziviranja potražnje – primjerice zbog pojačanoga potrošačkog raspoloženja i daljnjeg rasta raspoloživog dohotka – izgledno je da će doći do ubrzavanja cijena hrane u slučaju duljeg trajanja sukoba na Bliskom istoku od očekivanog.