Prelazak iz jedne banke u drugu prije svega podrazumijeva prebacivanje računa za plaćanje (tzv. tekućeg računa), a taj se postupak za hrvatske potrošače znatno pojednostavio. Potrošač se za uslugu prebacivanja računa treba obratiti banci koju je izabrao kao svoju "novu" banku i ispuniti punomoć sa svim detaljima zatvaranja starog i otvaranja novog računa, a ona potom preuzima sve administrativne zadatke u postupku prebacivanja. Tako je potrošaču omogućen jasan, brz i siguran postupak prebacivanja računa za plaćanje, bez administrativnog i financijskog opterećenja i bez odlaska u "staru" banku.

Potrošač u punomoći danoj "novoj" banci može zatražiti i uslugu prebacivanja računa, a da pritom ne želi zatvoriti račun u "staroj" banci; drugim riječima, potrošač će u "novoj" banci na novootvorenom računu obavljati svoje poslovanje i sve svoje transakcije, ali će račun u "staroj" banci ostati otvoren. Ako je pak potrošač u punomoći naveo da želi zatvoriti račun, "stara" banka u skladu s punomoći zatvara račun, pod uvjetom da potrošač nema nepodmirenih obveza po tom računu prema "staroj" banci. Ako na računu za plaćanje ima nepodmirenih obveza koje sprječavaju zatvaranje tog računa preko punomoći dane "novoj" banci, "stara" banka dužna je o tome odmah obavijestiti potrošača, kako bi potrošač u izravnoj komunikaciji s bankom dogovorio uvjete i način zatvaranja računa.

Banka primatelj, tj. "nova" banka u koju potrošač želi prebaciti svoje poslovanje, odnosno svoj račun za plaćanje, započinje uslugu prebacivanja nakon što od potrošača primi punomoć. Putem punomoći u postupku prebacivanja potrošač od "nove" banke može zatražiti npr. zadržavanje stare ili ugovaranje nove usluge izravnog terećenja i/ili trajnog naloga, prijenos pozitivnog stanja iz "stare" banke u "novu" banku, obavještavanje poslodavca o računu otvorenom kod "nove" banke i sl. Dok za samo prebacivanje računa banka ne smije naplatiti naknadu, za pojedinačne usluge banka može naplatiti naknadu u skladu s važećim naknadama banke (npr. naknadu za ugovaranje trajnog naloga i izravnog terećenja u "novoj" banci).

Rok za prebacivanje računa za plaćanje najviše je 12 radnih dana, a Zakonom o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu propisano je da "stara" i "nova" banka za korištenje usluge prebacivanja ne naplaćuju dodatnu naknadu. Premda za uslugu prebacivanja računa za plaćanje banke prema tom Zakonu ne smiju naplatiti naknadu, one to mogu učiniti ako potrošač zatraži uslugu prebacivanja, a u međuvremenu odustane od takvog zahtjeva.

Od 1. studenoga 2018. potrošači se o aktualnim naknadama za najčešće korištene usluge u bankama mogu informirati i putem internetske stranice HNB-a na kojoj je objavljena usporedba naknada za najčešće tražene usluge povezane s računom za plaćanje u bankama u Republici Hrvatskoj. Uvidom u listu naknada – koja je dostupna i na besplatnoj aplikaciji mHNB – potrošači mogu lakše odabrati najpovoljniju banku s obzirom na svoje potrebe te zatražiti uslugu prebacivanja koja svojom jednostavnošću i brzinom olakšava proceduru koja je do sada bila spora i komplicirana.